Program „Moj zdravi stil“ usmjeren je na univerzalnu i selektivnu prevenciju „ovisničkog životnog stila“ u djece i mladih, odnosno razvijanje zdravih životnih stilova i zdrave društvene zajednice, temeljen na etici participacije korisnika, te se oslanja na suvremene teorijsko-znanstvene koncepte i rezultate istraživanja potreba i rizika u lokalnim zajednicama.

U suradnji s udrugom DOKKICA učenici i učenice sedmih i osmih razreda educirani su o načinima brige za mentalno zdravlje.

Projekt izravno omogućava dostupnost inovativnih metoda prevencije nasilja koje se vode paradigmom educiranja i osposobljavanja roditelja i odgajatelja kao i usvajanje i vježbanje životnih i socijalnih vještina koje doprinose smanjenu nasilja roditelja nad djecom, nasilja među djecom, kao i smanjenju stvaranja ovisničkog ponašanja koje dovodi do neprihvatljivih oblika ponašanja i agresije. Jedan od noviteta u projektu je fokusirati roditelje na kreiranje zdravih navika kod roditelja i djece, ali i rekonstrukciju loših navika kod samih roditelja i odgajatelja u zdrave navike koje su baza za prevenciju svih oblika nasilja i ovisnosti. U kreiranje zdravih navika je uključen multidisciplinaran tim (dva psihologa, socijalni radnik i kineziolog) koji zajedničkim snagama pomažu roditeljima da shvate proces nastanka navika u ljudskom životu, proces mijenjanja navika i proces utvrđivanja nove navike i novih navika za čitav život.

U sklopu školskog preventivnog programa radi se na jačanju otpornosti učenika s teškoćama u razvoju te prepoznavanju rizičnih situacija u različitim kontekstima života. U preventivni program implementiraju se i vanjski evaluirani programi koji ciljano adresiraju pojedine rizične segmente.

Razvijati svijest o prijateljskim odnosima. Poticati razvoj pozitivnih vrijednosti. Poticati razvoj radnih navika i pozitivnog razrednog ozračja.

Pružanje stručne pomoći ovisnicima o drogama, eksperimentatorima i njihovim obiteljima kroz Centar za prevenciju i vanbolničko liječenje ovisnosti o drogama grada Poreča i ovisnicima o alkoholu i njihovim obiteljima kroz Terapijsku zajednicu liječenih alkoholičara. Pružanje psihosocijalne podrške ovisnicima i njihovim obiteljima. Jačanje djece i mladih za zdrave životne izbore i zaštita rizičnih skupina mladih.

Opći cilj projekta je spriječiti daljnje rizično ponašanje i konzumiranje sredstava ovisnosti te pojavu ovisnosti kod djece i mladih s poremećajima u ponašanju na području Zadarske županije. Izravni korisnici projekta su djeca i mladi s poremećajima u ponašanju od kojih pojedini eksperimentiraju sa sredstvima ovisnosti i pokazuju sklonost i dr.rizičnim ponašanjima. Neizravni korisnici projekta su roditelji izravnih korisnika projekta.

Psihosocijalna rehabilitacija ovisnika o drogi, alkoholu i kocki koja se provodi u okviru terapijske zajednice. Korisnici su punoljetni muškarci ovisni o drogi, alkoholu i kocki. U sklopu programa provodi se psihoterapija (individualni i grupni rad sa korisnicima) i radna terapija. Program traje tri godine, a posljednjih šest mjeseci program provodi se postupna resocijalizacija korisnika. Tijekom tri godine programa provodi se individualni i grupni rad sa članovima obitelji korisnika.

Opći cilj projekta je osnažiti roditelje u obavljanju njihovih roditeljskih odgovornosti i kapaciteta s naglaskom na prevenciju sredstava ovisnosti. Posebni ciljevi projekta su: -unapređenje roditeljskih vještina; -podizanje roditeljske kompetencije; -edukacija roditelja o važnosti i načinu ostvarenja kvalitetne komunikacije u obitelji; -uspostavljanje i poticanje kvalitetnijih međuodnosa unutar obitelji (uvažavanje, poštivanje, tolerancija, iskrenost i razumijevanje); -neutraliziranje čimbenika rizika u obiteljima; -senzibilizacija roditelja za prepoznavanje potreba djeteta i njegovih pozitivnih potencijala.

Opći cilj projekta je povećanje socijalne uključivosti rehabilitiranih ovisnika nakon izlaska iz terapijske zajednice kroz osnaživanje, podršku i potporu u reintegraciji u društvenu zajednicu te kroz osposobljavanje za tržište rada. Izravni korisnici projekta su rehabilitirani ovisnici koji su u zadnjoj fazi programa rehabilitacije u terapijskoj zajednici ili su završili program rehabilitacije ili ga nisu završili, ali održavaju apstinenciju od sredstava ovisnosti. Mjesto provedbe aktivnosti je Nunić-Općina Kistanje-Šibensko-Kninska županija, Zadar i Benkovac-Zadarska županija, Grad Zagreb, Rijeka-Primorsko-goranska županija i Split-Splitsko-dalmatinska županija. Najzastupljeniji tip aktivnosti koji se provodi u projektu je izvanškolsko i izvaninstitucionalno obrazovanje, stručno usavršavanje i cjeloživotno obrazovanje. Dodatni tip aktivnosti koji se provodi u projektu je savjetovanje i psihosocijalna podrška. Partneri u provedbi projekta su Pučko otvoreno učilište Knin i Pučko otvoreno učilište Šibenik.

Kako bi se povećala mogućnost izlječenja i smanjilo ovisničko ponašanje, neophodno je da ovisnik dobiva psihosocijalnu i savjetodavnu pomoć od strane stručnjaka, i to u poticajnoj okolini, koja ga odvaja od ljudi s kojima dijele iste navike. Iako se hrvatski sustav pružanja socijalnih usluga u velikoj mjeri oslanja na pružanje socijalnih usluga u institucijama, sve je veća potreba za deinstitucionalizacijom, prevencijom institucionalizacije i pružanjem socijalnih usluga u zajednici. Deinstitucionalizacijom socijalnih usluga omogućuje se smanjivanje broja ulazaka u institucije, povećanje broja izlazaka iz institucija u nove oblike skrbi u zajednici, a istovremeno se širi mreža različitih socijalnih usluga, s naglaskom na programe prevencije institucionalizacije. Također, cilj je u zajednici stvoriti uvjete za integraciju i rehabilitaciju, čime se dodatno razvijaju izvaninstitucionalni oblici pružanja socijalnih usluga. Kako bi se smanjio recidiv među korisnicima koji su nekada bili korisnici institucionalnih usluga i prevenirala institucionalizacija ovisnika potrebno je razvijati pružanje socijalnih usluga u izvaninstitucionalnim uvjetima, što će se osigurati kroz usluge savjetovanja i psihosocijalne podrške. Dio postojećih korisnika smještaja izmjestit će se iz institucijskog oblika skrbi i pružit će im se usluga organiziranog stanovanja, uključujući i usluge psihosocijalne podrške i savjetovanja i pomaganja

Kako bi se povećala mogućnost izlječenja i smanjilo ovisničko ponašanje, neophodno je da ovisnik dobiva psihosocijalnu i savjetodavnu pomoć od strane stručnjaka, i to u poticajnoj okolini, koja ga odvaja od ljudi s kojima dijele iste navike. Iako se hrvatski sustav pružanja socijalnih usluga u velikoj mjeri oslanja na pružanje socijalnih usluga u institucijama, sve je veća potreba za deinstitucionalizacijom, prevencijom institucionalizacije i pružanjem socijalnih usluga u zajednici. Deinstitucionalizacijom socijalnih usluga omogućuje se smanjivanje broja ulazaka u institucije, povećanje broja izlazaka iz institucija u nove oblike skrbi u zajednici, a istovremeno se širi mreža različitih socijalnih usluga, s naglaskom na programe prevencije institucionalizacije. Također, cilj je u zajednici stvoriti uvjete za integraciju i rehabilitaciju, čime se dodatno razvijaju izvaninstitucionalni oblici pružanja socijalnih usluga. Kako bi se smanjio recidiv među korisnicima koji su nekada bili korisnici institucionalnih usluga i prevenirala institucionalizacija ovisnika potrebno je razvijati pružanje socijalnih usluga u izvaninstitucionalnim uvjetima, što će se osigurati kroz usluge savjetovanja i psihosocijalne podrške. Dio postojećih korisnika smještaja izmjestit će se iz institucijskog oblika skrbi i pružit će im se usluga organiziranog stanovanja, uključujući i usluge psihosocijalne podrške i savjetovanja i pomaganja

Školski preventivni program smo usmjerili prema edukaciji učenika o štetnosti cigareta, alkohola i droga. Nastojali smo utjecati na formiranje stavova i odupiranje pritisku društva. Sami ciljevi preventivnog programa: razvijati pozitivan stav prema zdravlju i životu- osvijestiti štetnost opojnih sredstava na zdravlje, razvijati zdrave životne navike, poticati učenike na rad na sebi- stvaranje pozitivne slike o sebi i razvijanje svijesti o vlastitim sposobnostima, jačanje samopouzdanja, usmjerenost na samokontrolu, razvijanje životnih i komunikacijskih vještina, razvijati odlučan stav protiv sredstava ovisnosti, razvijanje kritičkog odnosa prema utjecajima društva, poticati na donošenje ispravnih odluka.

Program koji ima za cilj osvijestiti mlade o utjecaju medija i vršnjaka na korištenje ovisnosti.

Projekt "Rano pijenje mladih i njegova prevencija" je program primarne prevencije ovisnosti, a time i zaštite mentalnog zdravlja što spada u javnozdravstveni prioritet Istarske županije. Aktivnosti su usmjerene na razvoj socijalnih i emocionalnih vještina kod djece i roditelja. S ciljevima iz Plana za zdravlje Istarske županije usklađen je i time što je orijentiran na osobu, a ne na sredstva ovisnosti. Služi poboljšanju sekundarne prevencije na način da povećava razinu znanja o prepoznavanju rizičnog ponašanja i zlouporabi alkohola i drugih sredstava ovisnosti kod roditelja, prosvjetnih djelatnika i drugih koji rade sa djecom i mladima.

Program M (izvorno Program H – H dolazi od riječi “homem”, što znači “muškarac”) prvobitno su 1999. godine razvile četiri lationoameričke organizacije, a adaptaciju programa u kontekstu jugoistočne Europe napravili su Care International i Instituto Promundo u suradnji s lokalnim partnerima (u Hrvatskoj to je organizacija Status M). Program Inicijativa mladića temelji se na razvoju životnih vještina, a provodi se kroz seriju aktivnosti podijeljenih u tematske blokove koji uključuju spektar tema vezanih uz živote mladića.

Cilj preventivnih aktivnosti (radionice i predavanja) je razvijanje stava kod mladih da negativnim i društveno-neprihvatljivim ponašanjima, a posebno ovisnosti o drogama, alkoholu i kocki kažu „ne“. Preventivne aktivnosti provodile su se u suradnji s vanjskim provoditeljima, a to su Policijska uprava zadarska i Hrvatski zavod za javno zdravstvo Zadar. Ciljana skupina su učenici prvog i drugog razreda srednje škole.

Program sustavnih edukacijskih postupaka u svrhu postizanja prolaznog uspjeha na kraju školske godine kod učenika ponavljača i učenika koji kroz dulje vrijeme ne uspijevaju postići pozitivnu ocjenu u dva ili više nastavnih predmeta kako bi se spriječila ili smanjila pojava svih rizičnih i neprilagođenih oblika ponašanja, dakle i zlouporaba opojnih sredstava, zbog školskog neuspjeha.

Gimnazija Tituša Brezovačkog je relativno mala škola (ukupno 17 razrednih odjela) koja inače radi samo u jutarnjoj smjeni, ali ove godine radimo u smjenama. Nastavnici dobro poznaju učenike i njihove životne prilike. Nastavnici su spremni diskretno zaštiti učenike koji prolaze kroz teško razdoblje (npr. bolest člana obitelji, rastava roditelja, smrt u obitelji). Škola ima jednu stručnu suradnicu psihologinju, a ove školske godine i pripravnicu pedagoginju koje sa učenicima rade u većim grupama (cijeli razredi na satovima razrednika), manjim grupama podrške te individualno. Program se realizira u skladu s kurikulumom Zdravstvenog odgoja i Građanskog odgoja na satovima razrednika, kroz brojne fakultativne i izvannastavne aktivnosti unutar kojih se učenici potiču birati zdrave stilove života, kroz redovnu nastavu (prvenstveno u okviru nastave biologije, etike, vjeronauka, psihologije, sociologije, tjelesne i zdravstvene kulture te hrvatskog jezika i njemačkog jezika), kroz Dane otvorene nastave te u suradnji s raznim vanjskim stručnjacima - školskom liječnicom, djelatnicima MUP-a i sl.

Prevencija, unapređenje zdravlja, sprječavanje bolesti i osiguravanje kvalitete života. Zdravstveni odgoj dodatno promiče i osigurava pozitivan i odgovoran odnos učenika prema zdravlju, sigurnosti, zaštiti okoliša i održivu razvoju te na taj način osigurava punoću definicije zdravlja kao stanja potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsutnosti bolesti i iznemoglosti.